dan me u znojavim najlonskim rukavicama
davi i pipka po svim tačkama kada
čovjek sam sebi najviše
smrdi na sopstvenu nepodnošljivost.
ono kao,
najlakše je pisati grubosti sa
jasnom crtom podjebavanja
sopstvenog postojanja a suzdržanost
me boji kao prosta karakteristika da
sam izgubio riječ.
oi! pa dobro gde si ti što
ne navratiš kod kuće sam popodne
dokolica
takva dokolica da prvo pomislim da
zavežem kamen za kurac i bacim
ga preko kuće obmotavši se tri
puta oko vrata ali se
zapitam a koji kurac ću da stavim onda
u šupak i usta pa
odlučim da odem u robnu
kuću sa tri gurtanga na
ramenima i kupim rukavice ženi koju
ono
januar je sedmi put za neke tri godine
a ja pogrešno pišem riječi i riječi
pogrešno govore danima
medjutim na trgu na kome je pisalo ' trg bosne i hercegovine'
sada jasno piše 'trg bosne koja muzej nema'
Psi se igraju po prvom snijegu
jure posljednje zalutale taksiste
stižem ih i trčim sa njima
pravo, brzo, cik-cak
padnem na kraju na ledja i zatrpam se bjelinom
oni me znaju
ali ne znaju šta da rade sa mnom
desna noga je imala tri plastične pete - njemačke, italije i francuske
druga desna noga je imala tri prsta zamotana u državama beneluxa
na te krhke noge stavljen je predebeli britanski struk
pupak su pogrešno svezali u danskoj
a irsko pitanje je postalo mladež ispod desne sise
akropolj su 81' istetovirali ispod vratnih žila
i iglom probili lijevo plućno krilo i budžet grčke
par grenlandskih dlačica otpalo je samo ispod danskog pupka
španci su u koridi 86' ubili bika i njegovu glavu
pričvrstili za tijelo hanzaplastom i krivom portugalskom šijom
iz koljena je 95' izrasla švedska ruka sa finskim domalim prstom
poljsku šapu su zalijepili za kuk
dok ideologije i srca nigdje nije bilo kiparska rebra su zašili za but
češko mudo su stavili na glavu a slovačko na bradu
malteški šupak je postao uho
estonci su na lijevu slovenačku sisu prikačili vještačku postsovjetsku kitu
litvanija je bila sabonisovo rame iz kojeg se dizala letonska kresta
madjarsko krilo je raslo iz austrijske guzice
(a austrijska guzica, zna se, iz njemačke noge)
2007 su pokušali da uguraju deformisane nožurde
u pretijesne i jeftine rumunske i bugarske čizme
carevo novo ruho su obukli u vašingtonu i divili mu se iz daljine
falilo im je još nešto
jednoga dana
poderanu hrvatsku čarapu će navući na guzicu
a na nju priglavke sašivene uz crnogorske gusle
Island će biti daždevnjak na kanafi sa dijarejom
makedonija će biti kondom kad tursku nabiju u dupe
a jednog jednog drugog dana
srbija će pokušati da na mudo i bikovu glavu nabije šljem
bih će pokušati da na taj šljem stavi troglavu aždaju koja sere
aždaja će u zubima imati albansko slijepo crijevo
iz kojeg će curiti kosovo
prividjenja su se danas konačno formirala
bila su u dugačkim jaknama, kaputima, teksas jaknama, samo u džemperu
sa torbom preko ramena, sa rukama u džepovima, nosila su knjige
bila su visoka, bila su iste visine, bila su brza, sa lolipopom, na rolerima
kratke kose, zgužvane kose, sama, sa roditeljima, sa vjerom
nosila su slike mrtvih vladara, nosila su djecu
išla su u grupama, mrtvo, vrijedno
prividjenja su išla da zasade četinare ispod dalekih planina
čekala su me u zasjedi
sva prividjenja je povezivala osoba
Jedno
u zasjedi osjećanja i straha
himera mi je jako zgazila stopalo
i stavila glavu izmedju dlanova
ja sam platio rum
stajao sam ispred stare zgrade. lift je škripao dok su ljudi u njega unosili namještaj. na četvrtom spratu iza satelitske pojavio se čovjek koga sam čekao. pogledao je dole i bacio laku radost zamotanu u novine. papir se uvijao padajući polako. u tom trenutku vidio sam scenu kada na završnom teniskom mastersu u Londonu papirić sa tribina isto tako uvijajući se pada na teren i meč se prekida, mala djevojčica trči do mreže i sastavljene ruke pruža gore ne bi li uhvatila papirić koji joj izmiče, na kraju ga ipak uhvati i začu se glasan apaluz. još se čulo grozničavo pucanje dlanova dok sam klizio kroz mračni prolaz prema parku, granici. baš tu na granici je parking sa kojeg su često krali auta. kada bi nestalo auto ovi iz jednog entiteta bi optuživali druge a drugi ove prve a auto nikada ne bi našli i zato je bilo najbolje tu krasti auta jer zbog medjuentitetizma niko ih ne bi jurio i hapsio. na kraju su bratski i entitetski odlučili da stave obične daske an sred parkinga pa pola jednima- pola drugima a kome nestane auto magarac je bio! učinilo mi se da sam vidio na zemlji da piše nešto Borhesovo (Prijetnja na N. blogu) 'Ime jedne žene me odaje. Boli me jedna žena svuda po tijelu.' Učinilo mi se samo. stisnuo sam novine u džepu. kada sam otvorio oči već sam prešao granicu koje je bilo a i nije je bilo. na zidu sive zgrade umjesto naslikanog cvijeća rascvjetao se pogodak granate. ispod neke zastave pisalo je: Spasa nam nema, propasti nećemo! malo nas je al smo govna! požurio sam i pomislio - nema odmora dok traje obnova.
prolazili smo pored centralnog zatvora kada mi se nehotice u krilo prosu Morisova rečenica: vidiš, ovaj zatvor je sagradio moj pradjed. taman sam počeo da razvijam sliku o njegovom pradjedu kao arhitekti kada on nastavi. početkom četrdeset pete u skromnu kuću mog pradjeda Pere i prababe Stake su upala četiri četnika. bio je to gadan period matori! nije se imalo šta jest, četnici, ustaše, partizani, italijani...svako te mogao ubiti a da i ne znaš zašto, ni za koga te on uzima. to se desilo 4 februara, baš na Mirelin rodjendan. napolju kažu da je bila zima i da su i pas i mačka i kokoš i krava spavali zajedno. šestero djece je bilo u kući kada četnici upadoše sa mitraljezom i mašinkama. Pero se skamenio a Staka skupila djecu oko suknje. Zatražili su privremeno sklonište od februarske hladnoće i partizanske potjere. Pero i Staka ih prinudjeni primiše u kuću, ponudiše rakijom i tvrdom ko kamen pogačom. Znaš, njih dvoje sa šestero djece uopšte nisu htjeli da budu dio tog rata ali eto... četnike su krili na tavanu u šupljem dijelu ispod krova. u maju ukućani su se poprilično navikli na četnike koji su sve glasnije ubijedjivali i sebe i druge o povratku kralja iz engleske. tih dana petnaestogodišnja Mira se češljala ispred ogledala kada grom udari u kuću i ubi je. zajedno sa smrću koja se izležavala iznad njihove kuće početkom juna počeše selom da kruže i prve partizanske jedinice koje su pokušavale da uspostave kontrolu nad tim divljim selima. ubrzo na vratima Perine kuće se pojavi mladi partizanski intendant i poče suvoparnim i nerazumljivim komunističkim rječnikom da objašnjava Peri neophodnost davanja namirnica i stoke za sveopšte dobro. Pero se presabirao šta da im da od 3 kokoške, krave i trideset kila kukuruznog brašna ali odgovor nije našao.
- i, stari šta ćeš dati? - upita intendant.
- bogami nemam ništa da vam dam! brašno mi treba za pogaču, 3-4 jaja djeci za doručak a kajmak, sir i mlijeko za ručak i večeru djeci a nama starima šta ostane.
- e, neće moći tako! svi daju pa ćeš morati i ti!
- pa šta da vam dam ljudi kad nemam ništa!? Evo imam nešto malo krompira na dnu vreće ali se smrežuro od zime i proklijo.
- ma kakav crni krompir! - uzviknu intendant i dozva svoj odred. Pretresaj kuću! mora seljak imati mesa i rakije na tavanu!
Čim intendant ovo izgovori na vratima od tavana pojavi se cijev mitraljeza i otvori vatru po ulazu. četnici ubiše dva partizana i sjuriše se sa tavana kroz kuhinju, razbiše prozor i izletiše vani. partizani zapucaše za njima, ubiše dvojicu, trećeg raniše a četvri pobježe. pola sata nakon borbe intendant okrvavljene ruke udje u kuću u uhapsi Peru i Staku i preda ih osnovnom sudu u Sarajevu. Pero je dobio dvije godine teške robije zbog skirvanja četnika i jatakovanja. Prababa Staka je dobila jednu. Tako je Pero gradio centralni zatvor a o djeci kući se brinula dvanaestogodišnja Ljeposava i godinu dana mladji Radoslav. Pero je poslije pričao o mučenjima u zatvoru i da mu je najteže iz tog perioda bilo višesatno ležanje u kadi ledene vode.
- Vidiš kako je tad bilo jebeno? sad je ovo...banja!!! - reče Moris. I slušaj sad ovo. devedeset četvrte padne granata pored kuće i geler pogodi ikonu. I kad sam krenuo da promijenim staklo i ram iza ikone pronadjem dvije velike slike kralja Petra Karadjordjevića na bijelom konju sa krunom i žezlom uokvirenu desetinom grbova jugoslovenskih naroda a druga slika je bila mladog prestolonaslijednika Aleksandra. slike su požutile od vremena ali su bile odlično očuvane. Zamisli pedeset godina niko nije ništa znao o tim slikama! ne znam ni ko ih je tu sklonio! uglavnom nikada ih niko nije ni spomenuo. sumnjam da ih je Staka tu ostavila krišom jer se vjerovatno krišom i nadala skorom povratku kralja. elem! vidim ja vrijede te slike nešto a znaš kakva je frka s parama ovih dana pa odlučim da ih prodam. Poslije par dana javi mi se neki Marko Čakarević, kaže da je kolekcionar. u medjuvremenu ja saznam da je on zadrti SDS-ovac i da je nedavno izašao iz zatvora zbog ratnih zločina. dok je posmatrao slike ja mu počeh pričati o dešavanjima četrdeset pete a on mi kada sam već sve ispričao sa nevejricom reče da je njegov otac baš u tom selu ranjen četrdeset pete godine i da je bio intendant.
na pločniku su se osjetile ruke, oči, prljave noge, uši
pločnici su vodili nepoznate ljude
djevojka na uglu je isplazila jezik
i najnovijom sjenom obojila sise.
jesu li lijepe ovako? jel ti misliš da ja postojim?
zgrabio sam posteljinu i krenuo da bježim.
jel na stanici namjerno ostavljaju otvorene vagone
zbog trkača kao što sam ja?
stao sam na razbijeni prag
smrt je sjela na ovu kuću.
ja sam rodjena u Vukovaru. hoćeš li da ti pričam kako su mi ubili očuha?
Danas poslije čitanja teksta ispod ja nisam bio u stanju da svarim ovu topovsku porciju budalaština. Na početku prof. Sadiković ističe svoj 'opći dojam' da BIH nije bila miljenica tvoraca Dejtonskog sporazuma. Dejtonski sporazum je zaustavio rat u ovoj ničijoj i svačijoj krvavoj prćiji. Ne razumijem zašto nije bila miljenica? Dovoljno je što su zaustavili rat i bolje je 15 godina bilo kakvog Dejtona nego makar još jedan sat rata. Onda prof. Sadiković govori kako je ustav BIH ludačka košulja za državu BIH. I jeste ludačka košulja, ali samo za one koji bi da raspojasaju i razgaće BIH svojim ideološkim gadostima preko ledja normalnih ljudi bilo koje opredijeljenosti.
Dalje se u tekstu navodi:"Po njegovim riječima, nije teško doći do ovog zaključka (o ustavno ludačkoj košulji) kad se zna da država BIH ničim nije izazvala rat, ništa nije uradila protiv postojećeg mira, i ništa nije uradila što bi bilo suprotno svemu onome što je održanje stabilnosti na zapadnom Balkanu. "Prosto je čudo zašto je od svih subjekata tog takozvanog regionalnog tragičnog sukoba, BIH prošla ovako kako je prošla", kazao je Sadiković."
Poslije ovog pasusa pitam se da li prof. Sadiković umjesto mozga ima spužvu ili je pao sa neke ljubičaste planete ili je na nekim jebenim antidepresivima na bi li svoju starost učinio zanimljivijom. BiH ničim nije izazvala rat??? Pa da! Nije stvarno! za sve je kriv neki spoljni faktor. U BIH nikada nije bilo četnika, ustaša i balija, nikad nije bilo ni najmanjeg znaka da će tu nekada da izbije rat, nije bilo mržnje, nije bilo nacionalističkih stranaka, nije bilo prljavštine koju su vjerske zajednice forsirale, nije bilo Karadžića, Bobana, Izetbegovića, nisu HDZ, SDS i SDA dijelile oružje, nisu godinu dana prije rata osnovane zelene beretke, nisu ukradene stotine protivtenkovskih raketa iz hangara Jna, nije se pucalo na Jna i na baščaršijske svatove, nije bilo Ćele, Juke, Vasketa... ma eto, kaže prof. Sadiković da je jebeni raj bio. Nisu barikade bile barikade nego su zaboga ljudi dijelili burek na tim tezgama i gadjali se cvijećem i prskali vodom pa onda zajedno trčali po prekrasnim parkovima prošaranim jutarnjim suncem i klicali vječnom bratstvu i jedinstvu. Stvarno je tako bilo. Kada vam danas to kažu intelektualci kruga 99 znajte da je to bilo 10000000% tako i nikako drugačije. Samo što baš tada ti intelektualci su bili jednako tupi i izlizani i vjerovatno su kasnili dvadeset godina sa svojim spoznajama kao što se i danas vidi. Na kraju pasusa se prof. Sadiković još iščudjava 'kako je BIH od svih subjekata prošla ovako kako je prošla' tj. vjerovatno aludira da je prošla najgore jer jedino BiH nije postala čisto jednonacionalna država. Pa BiH je prošla tako kako je prošla jer je provincija pobijedila inteligenciju i to je jedini rat koji je na ovim prostorima vodjen. Tako se u ovim sporim godinama dejtonske postratne niskobudžetne utopije inetligencija jednostavno stopila sa provincijskim mentalitetom zaokupljenim ničim drugim do nacionalističkim idealima izopačenosti. Danas više nema nikakve razlike izmedju liberala i radikala, izmedju Gojerove antisrpske priče i Silajdžićevih istovjetnih teza, nema razlike izmedju SDP-a i SDA, nema razlike izmedju SNSD-a i SDS-a, nema razlike izmedju Banja Luke i Sarajeva i istina je da je narod potpuno ujedinjen samo u toj huškačkoj zlokobnosti i mržnji prema drugačijem i ni u čemu drugom. Priča mi Faruk neki dan kako su pitali nanu na Baščaršiji kako je bilo u ratu a ona rekla: "Ah,kako!? Gore Arkan, dole Salkan!" Kriminalac gore, kriminalac dole a pošten narod najebo - to je suština i zato je bitno stvari nazvati pravim imenom. Stvari kao što su npr. prodaja muda za bubrege ili prodaja SDP,SNSD social politike koja je zapravo radikalno nacionalna politika.
Bolje da se vratim ovom našem visprenom profesoru koji nam je svojim izlaganjem jednostavno raspršio sve dvojbe, objasnio kako svijet funkcioniše, jebo sistem naše spoznaje i na kraju se još čudi kako smo prošli ovako loše.
Prof. kaže da je Dejtonski sporazum 'ludačka košulja' jer je nekritički prihvaćena podjela države koja je stvorena u ratu putem agresije, genocida, etničkog čišćenja itd. A šta su trebali da urade u Dejtonu? da kažu: Eh, eto rat je gotov sad svi svojim kućama, čiča miča gotova priča, ja tu bila vino pila i sad mi mokar jezik!? jesu li to trebali da kažu? Moja kuća je zapaljena 3 dana nakon stupanja na snagu dejtonskog sporazuma.
Prof. Sadiković dalje govori kako je ukinut demokratski ustav republike BIH i tu se takodje iščudjava zašto je ukinut jer je bio moderan ustav sa dvodomnom skupštinom, vladom, svojim predsjedništvom i SPISKOM(vau!!!) ljudskih prava. Pa dobro, možda je to i bio kvalitetan ustav ali ustav je samo mrtvo slovo na papiru dok je ono što ga čini izuzetnim primjena istog u praksi. Koliko je bio silan taj ustav govore sva ona silna preglasavnja na početku rata i ignorisanja cijelih konstutivnih naroda a takav 'genijalan' ustav je i omogućio da iz reda manjina nekada devedesetih kao Jugosloven (zamislite) bude izabran Ejub Ganić.
U nastavku teksta prof. Sadikoviću je interesantno da dejtonski ustav nema pojam naroda u sebi. I meni je to interesantno. Prof. kaže da kad nema naroda nema ni ustava ni demokratije ni države...nevjerovatna logička superiornost je iskazana u ovim zaključcima. A kojeg naroda nema? ili još bolje pitanje je kojeg naroda ima na ovoj balkanskoj naci tromedji prepunoj medjeda? ima samo ovih nekih što se upiru da više budu narod nego ljudi. zato su i osudjeni na propast. ove nacije su izgubile ljudskost. Izgubili su sve jer dvadeset godina svi zapinju da ponište i zadnju sličnost izmedju sebe a i u tome su isti. I ona zastava BiH znači samo jednu stvar - neslogu i žalosno je to. Himna koja nema riječi pa kad igraš protiv Portugala staviš ruku na srce a nemaš šta da kažeš jer u tom srcu trebalo bi u isto vrijeme da budu i Travnik i Pale i Široki brijeg i nisu tu krivi stihovi koji ne postoje nego ljudi koji u glavama nisu spojili ovo trojstvo nakon čega bi riječi postale tehnikalija.
Prof. Sadiković ističe da je procedura donošenja zakona opterećena različitim oblicima veta i da upravo te blokade vode do konstantnog propadanja BiH. Moje mišljenje je da je veto proizvod demokratije i odličan mehanizam da se ne bi dozvolilo bilo kakvo nelegalno donošenje odluka koje nisu u nečijem interesu. Treba poštovati svaku stranu, konstutuivnost i pravo veta i jedino tako se može graditi povjerenje. Ne može se na preglasavanju graditi budućnost BiH nego na apsolutnom uvažavanju. Profesorova priča je kao iz američkih utopijskih filmova u kojima teku rijeke čokolade. On kao da zaboravlja koliko je ovo posebna država sa svojom troglavom aždajom koju upravo ovakvi ljudi hrane svojim površnim 'rješenjima'. Poslije biflanja nekih opšte poznatih činjenica o nefunkcionalnosti države profesor govori da je neophodna promjena ustava a nevjerovatno je da je to stav čitavog NVO sektora, uključujući i krug99 ali istu tu ideju forsiraju i SDA I SDP tako da se izgubila više svaka granica i na djelu je čisto jednoumlje. I sve je u redu sve dok tim ljudima neko malo ne pomjeri roze naočare i ne kaže im da ima drugačija iskustva i stavove, drugačije shvatanje problema i drugačiju viziju napretka. Onda doalzi do problema i anatemisanja onoga ko se usudio da pomjeri roze naočare.
Na kraju teksta predsjednik kruga 99 Sulejman Redžić preporučuje da se Dejtonski sporazum shvati kao prolazna faza u evoluciji države BiH na briselskom putu i da se učini sve kako bi se omogućile evroatlanske integracije i priključivanje BiH Evropskoj uniji. Dakle Sulejman je spreman da učini sve kako bi se BiH priključila evroatlanskom savezu (čitaj NATO). Onoj organizaciji koja je bacila 15000 raketa sa osiromašenim uranijumom na BiH, onoj organizaciji koja je hinjski sravnila Libiju sa zemljom 'u cilju zaštite civila', onoj organizaciji koja je pobila stotine hiljada ljudi u Iraku i Avganistanu, na kraju krajeva onoj organizaciji koja bukvalno simboliše zlo i svu bahatost i surovost američke moći. Sulejman nas baš slobodarski i intelektualno savjetuje da se priključimo toj vojnoj mašineriji iako je ova država mrtva od ratova, Sulejman bi da svi sretni idemo ubijati slabije narode po bijelom svijetu. Intelekt za respekt. Neću ni da pitam a šta bi mi dobili ulaskom u NATO. Mrtvu i ebsmislenu evropsku uniju neću ni da spominjem ali zato imamo ovakve intelektualne predstavnike koji nas vode u bolje sutra. Bez ikakve sumnje.
Kažedanas prof. dr. Ćazim Sadiković: Moji opći dojam, kad pogledam iz ove perspektive Dejtonski sporazum i ukupni proces koji se tamo odvijao, jeste da država BiH nije bila miljenik tvoraca Dejtonskog sporazuma, kazao je prof.dr. Ćazim Sadiković danas u Sarajevu gdje je, kao uvodničar na sesiji Kruga 99, govorio o tome zašto je Ustav BiH "tijesna košulja" za državu BiH. Po njegovim riječima, nije teško doći do ovakvog zaključka kad se zna da država BiH ničim nije izazvala rat, ništa nije uradila protiv postojećeg mira i ništa nije uradila što bi bilo suprotno svemu onome što je održanje stabilnosti na zapadnom Balkanu. “Prosto je čudno zašto je od svih subjekata tog takozvanog regionalnog tragičnog sukoba, BiH prošla ovako kako je prošla“, kazao je Sadiković.
Govoreći o tome koji su to elementi postojeće situacije koji navode na misao da je Dejtonski sporazum "tijesna košulja", on je kazao da je u Dejtonu prihvaćena, nekritički, ona podjela države koja je stvorena u ratu putem agresije, putem genocida, etničkog čišćenja i svega drugog što se uradilo tokom rata. "Ukinut je demokratski Ustav Republike BiH, a da niko ne zna zašto. Demokratski Ustav BiH bio je jedan moderan ustav koji je imao sve ono što treba da ima ustav – dvodomnu skupštinu, vladu, svoje predsjedništvo i spisak ljudskih prava najbogatiji tada u Evropi. Sve je to bilo ugrađeno u ovaj ustav i prosto je nevjerovatno da je taj ustav ukinut, a zamijenjen je Ustavom iz Aneksa 4 koji je apsolutno nepotpun Ustav", kazao je Sadiković.
Vrlo je interesantno, dodao je, da ovaj Ustav koji je stvoren u Dejtonu uopće nema pojam naroda u sebi. "To je prosto šokantno da Ustav ne sadrži pojam narod, a kad nema naroda u Ustavu, znači nema ni demokratije, jer šta je demokratija bez demosa, šta je demokratija bez naroda, šta je država bez naroda. Ništa", smatra Sadiković. Prema njegovim riječima, taj Ustav je učinio da je precedura donošenja odluka, procedura funkcioniranja države tako otežana da je prosto nemoguće funkcionirati u takvim okolnostima.
Sadiković ističe da je cijela procedura donošenja zakona opterećena blokadama, barijerama, opterećena je različitim oblicima veta, da je vrlo teško funkcionirati jednoj državi u ovakvim okolnostima kad je naročito naglašena uloga države u ekonomskim i svim drugim procesima u Evropi i u razvijenom svijetu. "Pogledajte u svijetu šta se dešava, svuda snaži država i to centralna vlast upravo zato da bi se djelovalo brzo i efikasno. Naša država po ovom Ustavu nije u stanju da učini ama baš ništa i upravo zato osuđena je na konstantno propadanje", kazao je Sadiković.
Da bi se situacija popravila potrebno je, tvrdi on, da imamo vladu, a ne Vijeće ministara. "Kad imamo vladu, onda to znači da imamo pravi parlament, pravo predstavljanje građana, da imamo pravog šefa države i da imamo demokratske izbore. Prema tome, osnažena vlada koja danas vodi svuda glavnu riječ, u svim razvijenim državama, bila bi zapravo pravo rješenje za našu situaciju i za našu državu", smatra Sadiković.
Ali, dodaje, kako sad stvari stoje, to je nemoguće uraditi bez ustavne reforme, a ustavnu reformu ne možemo izvesti bez potrebne snage. Niko ne može izvesti ustavne promjene bez određene snage, a naša država nema dovoljno snage da to uradi. "Ona nije bila u stanju čak ni da primjeni Evropsku konvenciju koja joj je zadata već od prvog dana Dejtona. Čeka se 16 godina da se primjeni bilo koja odredba te konvencije i da se mijenja Ustav radi te konvencije, ali do sada bez uspjeha", kazao je Sadiković.
Očito je, dodaje on, da smo ušli u situaciju kada treba usmjeriti snage na promjenu tokova putem normalizacije države. "Nama bi trebao sada komitet za normalizaciju države, a to bi bilo zapravo da međunarodna zajednica, isti oni koji su kreirali ovaj Dejtonski sporazum, učine sve da se poboljša ukupna situacija, da država bude prava država, da ima sve elemente moderne države i da ima sve instrumente da može da djeluje na promjenu tokova i odnosa u društvu", smatra Sadiković.
Mislim, kazao je, da mi sami ne možemo doći do ustavnih promjena upravo zato što je stvorena takva konstrukcija države gdje je nemoguće postići dogovor o ustavnim promjenama. Predsjednik Kruga 99 Sulejman Redžić je kazao da Dejtonski sporazum treba shvatiti kao prolaznu fazu u evoluciji države BiH. Prema njegovim riječima, treba sve učiniti da se pređe iz takozvane dejtonske u takozvanu briselsku fazu i omoguće euroatlanske integracije i priključivanje BiH Evropskoj uniji. Zato je, smatra on, neophodna politička volja, politički konsenzus i, s druge strane, uspostava centralne vlasti.
Sada ću da izdvojim one najsočnije komentare ispod ovog teksta pa ću onda da se bavim rečenim.
Ovako idu komentari:
- Ja ne zelim BIH bez entiteta jer to znaci RAT hocu da u BIH svaki narod ima entitet DOSTA da jedni drugim odlucuj vlast,biraju predsjednika..
- Covjek dobro govori. On barem na neki nacin pokusava da posalje poruku. Sta ti radis osim sto gledas poranjavu cijeli dan, ispijas kafe , i rondas kako je zivot jeben.
- A Srbi ce svakako ukinut RS jer zele Da im Bosnjaci ukinu TV RS Da im izaberu predsjednika Da ih izbace s vlasti gdje got mogu Da naprave neku BIH koju vode ''multieticni SDP'' i ''nenacionalisticki SDA'' a da nacionaliste HDZ i SNSD maknu.
- Jedna drzava! Jedan entitet! Jedan narod! Jedan vladar! Hitlerova ideologija se napokon treba primjeniti! Za pocetak, protjerati sve ljude osim Bosnjaka iz nama najdraze BOSNE I HERCEGOVINE!
- Ovo stanje jedino moze popraviti ljudi demokrate i bosanske patriote redovnim i izlaskom na izbore, naravno ako nisu namjesteni ili u konacnici Armija BiH kada za to dodze vrijeme.
- Ja kao Hrvat sam totalno razocaran s FBIH da zelim samo reci - DABOG DA SE RASPALA BIH
- manjino poklopi se!.
Rušioci starog mosta bi da se pitaju nešto.
TIŠINA!!!!
- ne znam jel se vi neprestano pravite blesavi ili prosto jeste takvi?!!Srbi i Hrvati su konstitutivni narodi BiH, ako treba ovu recenicu procitajte 100x samim tim imaju isto pravo da odlucuju o buducnosti BiH kao i ove tupadzije ili Bosnjaci...Bosnjaci nemaju veca prava shvatite to jednom i d i o t i !!! kad to shvatite, mada sumnjam da imate taj kapacitet, tada ce vam sve biti jasnije....i krenucemo naprijed...prosto je ko pasulj za svakog ko ima trunku mozga.
- Ako oni koji su napravili genocid u Srebrenici imaju RS i mi imamo pravo na HB.A nemoj zaboraviti vase zlocine po Srednjoj Bosni..Konjic,Travnik,Fojnic a,Bugojno,Vares... i vi ste zlocinci jednaki kao mi
NEMA VEZE KOLIKO NAS IMA VAZNO JE DA DRZIMO 20% BIH a to je velicina CRne Gore i veci teritorij od Kosova
- dok se u sarajevu pozivalo na mir, carapani su izlazili na ulice i blkokirali grad. ti ako hoces izjednacavaj sta hoces, Bog zna, ko je napao, a ko se branio, uostalom, imas sud, pa pogledaj koliko je ko dobio kazni i koliko ce ih dobiti. nek udje i tebi u glavu, nikad necemo bit isti. pa taman nam nikad ne bilo bolje, nikad se necemo izjedancit sa mrziteljima BOSNE!!!
- nije stvar bosne da nekome bude miljenik jer bosna nema prijatelje ona ima samo interese, a sto se tice dejtonske sramne kapitulacije izdajnika alije izmetbegovica pravdao se cinjenicom uvijek da smo mi mala drzava i mali narod, ne postoje male drzave i mali narodi postoje samo mali ciljevi i interesi, alija izmet begovic je nacinio strasnu pogresku sjeo je sa izdajnicima domovine za stol i tako ima dao legitimitet na stranu sto je on rodjeni beogradjanin ciji su pretci bbili pravoslavni hriscani dakle alija nije bosnjak, inace dobitnik nagrade sanu, sad zamislite sta bi bilo od amerike da je abraham linkoln sjeo za stol sa jefersonom davisom, sto je svakako linkoln uporno odbijao nazivajuci ih pravim imenom izdajnicima, za rat, za dejtonsku kapitulaciju, za tvorevinu zvanu rs, za smjenu citavog vrha armije rbih, uvoz vehabijskih nakaza, i sve sto je lose u zemlji je produkt despotske vlasti alije izmetbegovica najveceg srbina iz beograda otrijeznite se on je izdajnik bosne i srbin. dakle sta je srbin alija uradio: smijenio je armijskog generala sefera halilovica iz armije udaljio, generale divjaka i sibera, armiju pretvorio u mahasku stranacku vojsku, armiju je zbog alijine politike napustilo 60000 katolika, alija je pocinio zlocine nad bosnjacima katolicima u uzdolu i grabovici za to ga je general sefer optuzio osobno, alija je oformio zlocinacko teroristicku organizaciju seve za likvidacije njemu nepodobnih a bosni odanih ljudi, tacno je da povijest je najbolji sudija alija zavrsava na smetljistu povijesti, a nasuprot njega u sjajnim analima nasi bosni odani generali zauzimaju svoje mjesto uz bosanske banove, kraljeve, velike vojvode i vitezove
- vidi ovih grobova. svake nedjelje se okupe, nesto vaze neku posluku poraju, a u sushtini ni za sta se ne pitaju niti su neki faktor o bilo cemu.
- covjece shvati...imamo pravo da odredjujemo buducnost BiH cak i u onim stvarima koje se vama ne svidjaju to pravo nam je Ustavom zagarantovano!!! mozete da m r z i t e R e p u b l i k u Srpsku koliko hocete to je vase p r a v o...k r e c e i d r u g a g e n e r a c i j a, m l a d i h S r b a iz RS koji sa v a m a (Bosnjacima) nemaju nista ni zajednicko ni slicno druze s e v r l o malo ili nikako sa Bosnjacima ne znaju ni kad je Bajram ni kako se slavi F e d e r a c i j u smatraju drugom drzavom a vi i d a lj e po svom, tj nista ne radite da Srbi vas smatraju za prijatelje i ljude sa kojim treba nesto graditi u buducnosti i sta mislis kada se okolnosti promijene da Srbi nece p r o g l a s i t i n e z av i s n o s t? naravno da hoce, vi cete mozda nesto i pokusati stranci kada aminuju onda nema nazad, kao sa Yugom necete moci nista uraditi kao sto ni Srbi nisu mogli spasiti Yugolslaviju i cao...razmislite malo o vasem ponasanju ako zelite spasiti BiH
- ovaj tekst je pokazatelj zasto se ova intelektualna prica narodski zove naprdjivanje
- Sto ste trazili-dobili ste ,i to malo vise no sto ste zasluzili.Nego-vi Bosnjaci molite Hrvate da vas ne napuste-ljubite ih u guzicu,ako mislite dobra sebi i svojim narastajima. Republika Srpska je odvojena,postala ''de facto'' drzava i Srbi u R.S. za tracanje ''doktora za nebuloze u sesiji kruga 99'',kog ja nabijem na onu stvar
- osne je uvijek bilo osim sada,niko se vise ni ne pise kao bosanac,imamo tri jezika,tri vjere,tri nacije,tri obicaja itd,itd.....mrznja je veca no ikada samo sto bosnjaci bez potrebe uguravaju nekakvo postojanje drzave koja je mrtvo slovo na papiru a i sami znaju da od zajednistva nema nista.prakticno i jedino rjesenje je da se oficijalno podijeli,rs u srbiju,hb u hrvatsku a 24% bosnjije moze u tursku ako ih prime tamo iako se nesto istorijski nisu bas puno turci trudili oko svojih ostataka na balkanu,ostalo je sve pacenje bez kraja.
- Vratiti Bosni i Hercegovini NJEN JEDINI I LEGALNI USTAV a TO-JE USTAV Republike Bosne i Hercegovine...!!! DOSTA NAM JE vise SERBO-DIKTATURE Daytonskog Sporazuma...!!! Hocemo D E M O K R A C I J U...!!! Nema PODJELE Drzavne i Vojne Imovine RBIH-e na entitete ili bilo KAKVA PODJELA Drzavnih INSTITUCIJA Drzave BiH-e na ENTITETE...!!! Vec JACANJE I CENTRALIZACIJA DRZAVE BIH-e i SVIH NJENIH INSTITUCIJA...!!! Pamet u glavu Zlatko , Harise, Fahridine i svi ostali Patrioti RBIH-e...!!! BIH-a jed DRZAVA SVIH NJENOG RADJANA, KO ne osjeca BIH-u ko SVOJU DRZAVU i NACIONALNOST "Bosanac U SVOJU MATICU...!!! IL Si BOSNAC ili NISI...!!! Bosna je bila PRIJE SERBA-RUSA i HRVATA-Iranaca i OSTAT CE POSLIJE NJIH...!!!
- Svaka Cast Cazimu Colakovicu...!!! GLAS RAZUMA i PRAVDE...!!!
- Naše le legitimno prvo da vas ne volimo.
- Mozes dijeliti jedino svoje smrdljive OPANKE, one seljoberske ruske, sa tvojom bracom preko Drine...!!!
Bosnu ste do juce dijelili, pljackali, otimali, rusili, palili, unistavali i poserbljavali...!!!
DOSTA VISE...!!!
U selo svoje i subaru na smmrdljivoj neopranoj kosi i bradi do krvavog pupka serba vampira...!!!
SIKTER...!!!
po svemu ovome je jasno da je nasa bosna prodata,dayton je velika greska,najveca u historiji bosne,alija nije imao pravo da to potpise,..sto se tice eniteta,entiteti su po meni dobri kao motiviator ili inicializator rata.po meni je rat za bosnjake najbolja i najjaca solucija...bolje grob nego rob,pa nek ginem ja i moje dijete al kao ponosan bosnjak i musliman u ime dragog i jedinog BOGA...Rat se trebao vodit do danas,..i intenzvnije iz dana u dan.gledajuci na rezultat dayton ja sam u pravu,jer smo bili vec u stiuaciji da konacno oslobodimo bosnu od vlaha i sokaca.sta sad ti isti rade,iamao sumsku republiku,i imamo ogromne krstove po hercegovini gdje se ustavri zivi zajedno, u jednom gradu,..dayton je velika izdaja opcenito sva politika s bosnjacke strane sem pojedinaca...al zmaj je bio izdat,pa tako i njegovi potomci,od samih sebe. vlah nije u borbama nikad nista dobio,nego nad civilima i tako su vodili rat...pucajuci tenkovima po dedama i nanama..i samo zbog te cinjenice
- ti si totalni idiot
- koje smo mi g o v n o od naroda mi skupljamo donacije za ratnog heroja.pa to se uplati a da niko nezna SRAMOTA.
- ma istine u tvojim komentarima, ali pošto nas nazivaš katolicima, a mi smo i Hrvati, natakare ti svi katolici mamu, seku, nenu, ženu i kćerku i s v r š e im u usta. Toliko od jednog katolika!
- Problem u Bosni je sto postoje 'konstitutivni narodi'. Svaki gradjanin mora da ima ista prava, bez obzira na porijeklo, kako se naziva, ili religiju. Bosna ne treba da bude zemlja i Bosnjaka, i Srba, i Hrvata i ''manjina'' vec JEDNAKO zemlja SVIH GRADJANA. Treba da na mjesta u vladi, sudu, policiji, stavljamo najbolje ljude za te pozicije zato sto imaju najbolje kvalifikacije, a ne sto pripadaju nekom narodu. Cesto cujem ''ali BiH nije jednonacionalna zemlja'.....pa nije ni jedna zemlja jednonacionalna! Svaka zemlja ima autohtone stanovnike koji nisu dio etnicke grupe kojoj je ime povezano sa nazivom zemlje. Njemacka ima autohtone Poljake, druge Slavene, Nizozemce, Frize, Francuze. Holandija ima pored Nizozemaca i Frize. Francuska ima Nizozemce (regio Calais), Njemce. Danska ima Frize, Poljska ima Njemce, Austrija ima Slovence i Cehe, itd......sve AUTOHTONI stanovnici. Pravna drzava tek moze da funkcionira kad SVI GRADJANI budu imali ISTA PRAVA i ISTE MOGUCNOSTI.
- pises cesto dobre i istinite stvari,al nekad si naivan,,jer neznam kako mislis fahrudin i ti da su patrioti! to ti nije bas tako,pasa moj...nejma dokle god se uce ezani na carsiji,bit ce problem za nekog,to je nucleus ovog problema a ne politika..pasa moj, krst je krst a evropa je krst...mi smo sami ovdje,nejma nikoga,..treba drugi leader,da nas vodi...treba nam moderni Zmaj od Bosne a ne uvlaciguze
- To vam je bio ratni cilj. Niste dobili rat, nece vam se ni ciljevi ostvariti. Vi mozete jos 100 godina pricati kako BiH treba "jedan covjek jedan glas", ali to nikad necete dobiti. Zasto? Pa zato sto Srbe i Hrvate boli ona stvari kakve vi zelje imate...
- koji ce nam klinac drzava i r e p u b l i k a srpska kad nas je svake godine 20 hiljada manje. dok se izborimo za nasu drzavu unutar BiH nece nas ostati ni pola miliona
- eto vidis pasa moj sta ti je krst i sokcina podla,ti njega podrzavas hoces mir i zajednicu a on tebi tako. jer je on bosnaski hrvat, a ne bosanki katolik...tako ti je to,davno je to mak dizdar napiso,tu gdje su psalmi tu su i prokletsva
- etovidis moi,ti hoces da zivis sa srbima i hrvatima,u bosni al oni nece to,oni su krstasi prokleti...samo ti furaj tako,pa ces se probudit u logoru nekom...nejma s njima samo rat je moguc,to je krme bolan.
- problem bosne je sto je nema,da je ima ne bi bilo problema.
- BiH nema unutarnji legitmitet. Što se mene tiče, moja domovina HR HB je okupirana od strane neprijateljskog Bošnjakistana. Za sve trenutne sukobe i probleme kriva je isključivo velikobošnjačka imperijalna politika krvi i tla.
- A ja ne znam kada ćete vi svatit da : Treći entitet -rat Odvajanje bilo kojeg djela BiH - rat ovdje je nemoguće dobit komad zemlje bez borbe A svi vidimo kako je fino što imamo 2 entiteta, država baš fino funkcioniše. Nemože se nijedna odluka o napredku BiH donijet a da to Hrvatima i Srbima nesmeta to je nemoguća misija.
- to si dobro reko sokcina pogana,pa ako ti hrv. domovina onda odjebi tamo....idi nek ti pap kaze par dobri....osim toga,....hrvoje lepo ti je ime
- Mi nećemo sa njima, oni neće sa nama. Mi ih ne podnosimo, oni ne podnose nas. Šta raditi?
- Biro.
realno gledano potpuno besmislena institucija. zakržljala noga birokratskog aparata, svima je poznato da se može biti prijavljeno na birou i po 40 godina a da vas nikada ne pozovu zbog nekog posla. medjutim, desilo se nešto jako zanimljivo. mog bliskog prijatelja, koji je multi-kantonalno-entitetska ljenčuga što svoje noge pretvara u korijenje parazitske buržoazije, neki dan su pozvali sa biroa na razgovor za posao. ja prvi put u životu čujem da su nekoga pozvali za posao preko biroa. nakon toga desila se scena uvrnutija čak i od one iz treinspotinga kada Spad minira svoj razgovor za posao samo da bi ostao na socijali. Moj prijatelj je otišao mnogo dalje i fino rekao tim ljudima: Odjavite vi mene sa tog vašeg biroa i nemojte me više zvati!
- u sarajevskom predgradju postoji čovjek koji nedvano reče: Meni vazda dobro! para kaplje, ne ide se u vojsku.... fakat mi vazda dobro.
- Bereket!
- Najpoznatija BIH rečenica - Imam samo sina koji studira a žena ne radi.
- ujutru u 4 taksista Žika me vozi potpuno mrtvog predugačkim ulicama. Kaže: kad ćeš se ti ženit'? mmhm! imam dva sina, jedan ima 35 godina i radi ko sekjuriti, drugi ima 28 i radi na gradjevini. mmhm! neće da se žene majku im jebem! nijedan! mhmmhm!!! ja sam se bogami oženio sa 23. mhmm! ma najbitnija je tu žena! mhmm! ako je ona sposobna...ma hajde bogati! sve se predevera! mhmm! tako i ti! ženi se što prije! mhmm! poslije bude kasno.čovjek ispadne iz fazona! mhmm! i da tebi tvoj čika Žika da savjet! amhhmm? najbitnije je da žena bude normalna! ahmm! samo da nije neka muhanata! ahmmmmm!!! ako je muhanata..ma džaba ti sve... mhmm! ti ćeš ovdje jel? 14 maraka. mhmmmmmm ispovraćah se.
- kao da mi je neko zabio pištolj u pluća. vrijeme je za slatkiše nakon samotne polucije.
- kaže Vinsent:
daj mi 100 km da pola sata sa tobom ljubazno razgovaram
zahvaljujući izgradnji potpuno besmislenog kružnog toka na dobrinji shvatio sam neke jako bitne stvari. prvi put u životu sam svjestan istinskog prosperiteta i progresa ove države, štaviše, svakih sat vremena pomislim - jebote pa sat vremena smo bliže evropskoj uniji. imam nevjerovatan osjećaj da mi se popravio standard. umjesto da se švercujem budjavim trolejbusima sada se ko čovjek švercujem komercijalom.
zadnji put kad sam zaboravio da pišem mislio sam - u redu je to. mislio sam da je to sasvim svjesno odigravanje lob pasa i protrčavanje ispod lopte. Solidno. mislio sam koji kurac da pišem kada sve što napišem kažem sebi a jedino čini mi se da sebe ne slušam.
zadnji put kad sam zaboravio da pišem rekao sam sebi: ne vrijedi. ne vrijedim. Pošteno. Hajde sad fino nadji poso. poso i postoji radi ljudi kao što sam ja. kad ne možeš da radiš pametne stvari - radi u hotelu ili na televiziji. privredjuj. budi moralan gradjanin. imaj stav. ako ni o čemu onda bar o recimo vanjskoj politici. budi neoanarhokomi iako ti je to poprilično daleko. imaj stav o evropskoj uniji, kritikuj demokratiju, preziri ekonomiju, po bontonu se ide desnom stranom. budi jednak, budi poseban. budi kurac kad si pička.
zadnji put kad sam zaboravio da pišem mislio sam da je to previše gorka senilnost. zbog gorčine sam sebi rekao da trebam zaboraviti pisanje i da je to najbolje za moju mozgobolju. mozgobolja, glavobolja, zubobolja, budućnost bolja pa opet mozgobolja i sve tako dok ne stignem do globalnih problema a onda se nerviram zbog nepravde.
zadnji put kad sam zaboravio da pišem ja sam stvarno zaboravio da pišem. uzeo sam pune ruke lišća i bacio iznad sebe. potrčao sam. stao. šta sam htio da kažem? zaboravio sam da pišem. da, tu sam se sklonio. kako sam se sklonio? sklonio sam se kao ruski psihopata u mračnoj zemunici na jevrejskom groblju. ruski psihopata Golovkin koji je odsjekao genitalije desetini dječaka. Psihopata Muha je upao u prodavnicu, dvadeset puta ubo radnicu nožem dužim od 30cm i uzeo deset litara votke i vina. jedina razlika izmedju nas je što ja ne pijem. a nisam ni ubica sigurno.
sjedim u bašti svih kristala koje možete da zamislite. sjedim u svojim otrovima.
zadnji put kad sam zaboravio da pišem ja sam hodao. hodao sam zadnji put kao čovjek. već kada sam prešao ulicu bio sam čovjek koji nema ništa. jesam li stvarno otrovna zloba na četiri noge? na pješačkom prelazu nikoga nije bilo da mi to kaže. volim ovaj sarajevski miris magle i ulja.
zadnji put kad sam zaboravio da pišem nisam imao kome to da kažem. poklonio sam sve svoje stvari ali sam i dalje nesposoban. nikada nisam ni imao puno. tako volim da se tješim. znao sam ušetati u neku baštu i ništa nisam mogao da nadjem. bilo bi tu vrijednosti koliko god možete da zamislite ali ja sam bio prazan. zato sam i umro. zato sam i zaboravio da pišem.
Dunai je prvo bio u jednom režimskom logoru
zatim u drugom
poslije i kada su se raspali on je ostao u obruču
pitao se - šta će se desiti sutra?
imao je dovoljno godina da umre
sjećam se u ratu djeca su visila na trotoarima kada bi prolazili unproforovi transporteri i pokazujući na usta derali se - čokoladbombon! a ovi bi ih izvlačeći se iz kupola obasipali slatkišima.
raspad Jugoslavije i grozan period.
danas, svi se znaju pička im materina i svi su onlajn. ne moram reći ništa više.
čokoladbombon!
raspad evrope. jednako grozan period.
bijelo dugme, plavi orkestar, cvrena jabuka, koja i zeleni zub,
sve ih je pojebo obojeni program
balaševiću neko lomi bagrem al mu je srce kao ratar pa ga boli kurac
svirajte mi jesen stiže dunjo moja i ne pitaj me nikad zašto cugam
on ima konje vrane po livadi razigrane al ja moram čuti tu (konjičku) romansu
fikreta mi trešnje iznijela i kažem joj ne naginji se kroz prozor
dobro jutro i nemoj da ideš mojom ulicom
avionu slomiću ti krila od švercera na crno dva dinara druže
moji su drugovi biseri rasuti tako ti je mala moja kad ljubi bosanac
baš ti lijepo stoje suze ti možeš sve al jedno ne
kažem ja fikreti i selmi malo nam je sarajevo tugo, nesrećo
život je nekad siv nekad žut, svilen konac i zlatan zub, hajde bože budi drug
drsko je imala godina koliko kotor vekova 11 joj je a još se nije ljubila
godinama varao si me znam kad i s kim obećanja, obećanja što si davao si mi
uzmi me kad hoćeš ti plavi moj safiru lutko sa naslovne strane
bekrija sam celo selo viče šta bi dao da si na mom mestu
neko te ima noćas a sanjao sam noćas da te nemam
to mi radi i baci sve niz rijeku uz običnu ljubavnu pjesmu
ne spavaj mala moja muzika dok svira a to što ti se spava je od lošeg vina
fikreta u lošoj formi izgledala je malo čudno u kaputu žutom
pišonja i žuga pekar, lekar, apotekar ja sam idiot
lepe žene prolaze kroz grad oprosti sto sam bio baraba jer nisam znao da si tako slaba
krivo je more jedina moja što padaju kiše jesnje
hoću da znam kuda vodi ovaj put još samo par godina za nas
filigranski pločnici samo neki stoper ljut sto ih prstom prati
kaži zašto me ostavi moje je srce violina što je diraš kad ne znaš da sviraš
osmi puitnik i let na drugi svijet metalni radnici
Zima je, Decembar, mokri snijegovi,svuda su tragovi tvoji ostali,
na tren pomislim, nisam ni za sta, nikad gore godine,
duso, vjeruj mi kad ja podjoh na Bembašu čeko sam za travnik vezu
užas je moja furka i tamo daleko je selo moje
pogledaj dom svoj andjele budi mi silan i dobro mi stoj
ti si moja čokolada bosnom ebhar probeharao a ja kažem aa gde amerika
Afrika to je moj bit, Afriku voli cili svit
supernova u nedogled
krokodili dolaze
skuvaću kafu! kakav bljesak radosti! volim ugadjati sebi. hotel sam pojeo prije par dana i gledam da li će mi prići iko i postaviti ruke da u njih povratim.
kafa! do prije sedam minuta sam imao jednu cigaru. sada me već iskusno jede ona misao da ne mogu napraviti kafu koju sad želim najviše na svijetu bez cigara.ne znam zašto mi je taj osjećaj povezan sa onim kada se spuštam niz Vraca i postoji samo ta jedna džamija koja se nalazi tačno u sred oka i što je nevejrovatno kuda god čovjek da pogleda ona ostaje u centru. Čak i kada joj zamaknem iza zgrada i jedini idem lijevom stranom sunčane ulice sa stodnevnom pogrebničkom bradicom imam tu sliku. vrat mi izraste i raskine sve oko sebe ne gledajući a opet imam najbolju perspektivu. ne znam jesam li u hotelu ili hodam nasumice u 17h i pitam se šta u ovom gradu znači tačno vrijeme i mjesto. ODUGOVLAČENJE!
kauč u ovom hotelu je presvučen bijelom plahtom i sve je krajnje blještavo. jedva sam čekao da čuvar ode na spavanje pa da podignem zavjese koje su me klaustrofobično gušile.
............
12a
vrata su se polako otvorila a čak i da se sve to desilo nečujno svejedno bih naglo trznuo se i nervozno shvatio da zvuk dolazi prema meni samo da me deprimira. na vratima je stajala majka obučena u bijelu bluzu i suknju, ogrnuta nekim tamnim dežmperom i sa smiješnom kapom na glavi koaj je ličila na papirni brod izvrnut naopačke. Nikad je nisam vidio ovakvu.
- d, vrijeme je za terapiju - rekla je i pružila mi do pola napunjenu tabletama plastičnu bijelu čašu. pridigao sma se na lakat i počešao po ramenu i ispod brade. uzeo sam djus sa stola i zalio porciju za dobar tek. zatvorila je vrata dok sma zavlačio glavu ispod jastuka.
................
Ispred sebe imam 9 kamera koje gledaju jedan te isti kadar i nasmijano lice do zategnutosti lijepog čovjeka.
Posmatram. Nešto mi je promaklo. Nešto nisam uspio da završim.
Najzad na sedmoj kameri ugledah rep žene koja ima samo noge i rep i lijepe cipele.nestalo je sve što me je povuklo u taj ugao. Zašto sam ja vidio samo taj njen poslednji bljesak?zašto sam se presavio i zakasnio, u svemu? Ustajem i prilazim kamerama. Na 3 je isto što i na 8 a 5 se ne razlikuje ni najmanje od 1 dok 2 i 6 kopiraju sve ostale i ne ostavljaju prostor za dilemu. Sve je jedna slika. Tako jedan pokret brz!
Ni privid od truleži govedine. Gvoždje je ispred mojih dvogleda i nemam vremena da bih rastvorio kamere. Dovoljna mi je slika od 9 milimetara kao potpuno otvorena cjelina.
Nemam reda. I ne znam kako da izadjem iz ovog posla. Zapravo znam, ali sve što pomislim rukave mi pocijepa.
Krenuo sam niz hodnik jednoličnih vrata i potpuno klaustrofobičnog hola bez ikakvih slika na zidovima.
Ponovo sam ugledao rep kada sam se okrenuo. Razočaran sam što ne uspijevam da vidim ono što mi je promaklo. Samo neki korak koji me ostavlja neuravnoteženog.
Dobro veče! ja sam ingliš! ja sam ingliš! Ingliš madarfaker du ju spik it!
Potpuni poraz loše angažovanog filma. Pulp-fiksanost.
Potpuna mržnja i preduboka rupa je kao zagrižena usna.
......
Vozio sam se oko hotela na biciklu proizvedenom u DDR 54 godine. Bilo je lijepo. Znao sam čitavo vrijeme da sam tu zbog predosjećanja da će se nešto Bitno desiti. Nešto kao zaključak dobre priče. Kratak tekst sa svrdlompoentom. Sve je trebalo da dodje ka moć. Čekao sam mjesecima i nema veze. Čekam da se desi Bitno a koliko vremena ima do tada je stvarno nevažno. Pedale škripe i zavoji sadrže džombasti beton nepravilno napravljenih trotoara i betonskih staza. Sve kao da izroni ispred.
Danas proizvode bicikla bez prednjeg svjetla. Stave samo neku plastiku koja bljesne tek kada svjetlo pogleda u nju ali tada je već kasno. Pridje ti previše. I onda se smij dok još možeš.
Čuo sam škripu koja se valjala prema meni. Nisam mogao da vjerujem da imam zvonce. Klink-ciiin,klink-ciin.
Nova bicikla nemaju ni blatobrane.
............
Žena obučena u medicinsko odijelo sa maskom na licu me je probudila i upitala da li želim neku košulju da mi ispegla za posao. Provirim iza jastuka i pomislim::kako mi se gade jer su ništa drugo do preteški oklop. Jel to moja košulja? Zašto mi daje lijekove ako imam posao?
...............
*****
Gledam kroz kamere. Po unutrašnjosti je sada jurio žohar. Smedji žilavi žohar kojeg odjednom ne mogu da istisnem jer mi se zavukao u butinu i rovi do pluća. Znam da, kad god sam probao stiskanjem novinama ili prstima da ga smrvim – nisam uspio.
Gledam iza kamera i vrtim se. Kamere ne postoje jer ja mislim samo na nedostajanje.
Podižem se. Nestao mi je gost koji me je upravo vukao za rame. Zašto me je vukao? Šta sam ja bez rukava zaslužio? Ja ne želim da mi neko pomaže. ok?
..........
*++++++
Majka u medicinskoj odjeći me je dovela do velikih gvozdenih vrata.plave boje.
U tu sobu su mi donijeli knjige-moć podsvijesti, žudnja za životom, sto godina samoće i novi zavjet. I zamalo da zaboravim tone epske fantastike i neki crkveni molitvenik. Odabri ej bio čudovišan blago rečeno a nikakve potrebe za blagim djelima nije bilo. pročitao sam žudnju za životom i sanjao vrane i sunce, pročitao sam godine samoće i uragani su me raznosili. na početku sam shvatio kakva je 'moć podsvijesti' za glavu-sobu opasna gluparija i self help ameriken nastranost.
Jedan šiptar mi je pokušao ukrasti 'moć podsvijesti'. tražio sam mu knjigu nazad iz principa i mrzio sam kada u grupi jedu.
majka mi je rekla da je to sada moj novi dnevni boravak. Prije bih izabrao godišnji boravak gdje ja hoću nego da budem zarobljen tu. što se ne javi!!!??? neko je vrištao dok sma bio blizu.
o, am sori, ja ne razumijem vaše slike.
Poziv na sahranu-ponesite zlatni nakit i poklone..
U sobi vrata se glasno zatvoriše iza mene i osjetih se kao u mišijoj rupi. trospratni krevet. Priljubljen sam ledjima uz vrata kada jedan čovjek skoči sa 2 kreveta a iza njega i sljedeći sa trećeg. Soba je bila dugačka 3m a široka 2. čovjek je mogao napraviti tri koraka, poljubiti zid, poluokret,123,zid.
Taib je bio crnopurast čovjek, nenormalno izbačenih usana i krajnje rastrojenog i razrookog pogleda. Mrmlja nešto. Kaže da nema porodicu i da je čitav život u zatvoru??? skoro. Tu mu je dobro, ima hranu, smješttaj, dobije i koju cigaru. Tako on kaže.zadnji put je provalio u neki bar i ukrao 90 eura u kovanicama samo da bis e vratio tamo gdje je navikao, gdje zna kako svijet funkcioniše, gdje će se snaći i imati hranu i krevet a biće istovremena prosjak i dežurna budala kojoj je podsmijevaju i nagovaraju ga da radi svašta zbog jedne jebene loše crnogorske cigare.tu se nazire dno.
uhvatili su ga. Juče mu je neki čovjek poklonio cokule i na šetnji je skupio skoro kutiju cigara od ljudi koji su mu bacali s prozora kroz rešetke.drugi čovjek se zvao Milorad. Taib je od njega dobio hepatitis.
..............
Žena u medicinskoj odjeći je sjela na stolicu i pokrenula gugl. ukucala je: majko zašto ja vjerujem da nikada nisam imao pravo na sreću a čitav život sam jedini vlasnik svoje sudbine?
...............
U mojoj bijeloj sobi nema ničega. Krevet, infuzija,knjige i vc šolja u uglu. Dobijam terapiju 5 puta dnevno prilazim i podižem metal na vratima i pregledam 9 kamera. Čini mi se da gledaju u zid ili stvarno lete u zid,bjelina, sexualni nagon, samoća, izolovanost, nema prozora, previše vremena za sebe i za razmišljanje.isprva, zločin je kazniti čovjeka onemogućivši mu da njegovo tijelo RADI a onda sve ostalo. Na početku sam pokušavao da naučim kako da vrijeme brzo prolazi i klizi niz zidove koliko god ja to hoću ali nastao je kasnije problem kada je vrijeme počeli do juri bez ikakve kontrole. Zidovi su bili vremenske trake u bljesku od 1000km/h a ja sam bio sve što mogu da zamislim. nekada bi se sve oko mene zapalilo a tada ne znam šta sam radio. jednosatvno bih nestao.
soba me neće zadržati. nacrtaću se na zidu koji će uvijek gledati vani. VIDJEĆU NAJLJEPŠE DRVO.
.....
Majka me upozorava da je vrijeme. vrijeme da preispitam svoja prava kao 27-8 godišnjak. pItam je kakav je problem reći:"Ovo je moje jutro, moj dan počinje: izadji sad, pojavi se, veliko podne!" Majka govori svojim pedijatrijskim jezikom.
Izgužvani su joj čaršafi na ležajevima klinik priče!
Majko obećavam ti. Neću više spominjati Ničea. samo mi razveži ti ove rukave ako misliš da on ne može.
....
stopalima sam gnječio crnu kožu. zapitao sam se o nekoj naslijedno i neobavezno gotovo mitološkoj, potpuno nepotrebnoj informaciji da li koža gori. zasmijalo me je to. volim svoj DOM.
...........
Gledao sam u 9 kamera i maštao o domaćem političaru koji je jedan od najcjenjenijih izumitelja na svijetu i odlično igra šah. Na recepciji mi je poklonio knjigu: umijeće šahovskog mira. Napisao mi je čak i posvetu. Rekao mi je da ja to ne znam.
I on je tu jer zna da će se nešto Bitno kad-tad desiti. Kakav li će biti dan na njegovoj sahrani?
.............
Žena u medicinskoj odjeći me je upitala: kada ćeš se ti oženiti? Ne bi ti smetalo da spavaš sa djevojkom i njenom drugaricom?
Izludio sam je pa me odjebala 3 dana. Priča mog visokog Života???Poslala mi je telegram: ja bih večeras da vidim taj tvoj kurac srednje veličine pa mogu li???ja ne vjerujem u ovakav svijet i takve telegrame.
Ispred sebe sam imao neke slike o Palestini, Nanjingu, bombardovanju libije, glad u somaliji, američki rejting je spao na AA+, slojevi društva eksplodiraju, anders brejvik, prokleti mitovi o aidsu, miris kiše na balkanu, u istočnom sarajevu je otvorena pekara koja se zove: braća kajdomćaj i odmah je uslijedio linč(stanari su pisali peticiju stanici policije, gradjani bojkotuju i pričaju smrdljive priče o još smrdljivijim šiptarima dok čovjek kao ratni ministar policije u izgnanstvu može da vas pljačka u svojim 'kompanijama' do besvjesti ne dajući platu sve dok je iste nacionalnosti kao i rulja), holokaust se dešava svuda, tranzicija nije prolazno nešto nego stanje koje traje i traje i traje, neonacionalizam i ona se budi. Konobar daj guaranu i decu pelinkovca u neku preduboku čašu!
ne bi ti smetalo da ti jebem drugaricu kurcem srednje veličine dok se zadovoljavaš?ja ne vjerujem u takve telegrame.
.............
u hotelu se pojavio Frickaldo i legende o zemlji sibirskoj. ljudi su tu dolazili da se iskreno jebu. Čitao sam o Klisti sekti i o dečku koji je masturbirao na ulici gledajući radnicu u kladionici u banja luci.
Čarli parker sviraj mi jebote pjesmu od one poznate pičke Bolivar blues!!!Moj hotel je u gradu koji ni za koga ne postoji.
......
žena u medicinskoj odori mi govori da u slojevima kriziram. (još joj nisam zaboravio onu smijuriju sa kurcem srednje veličine).
majko u Bjelini - ja sam jednom bio u sebi. sjećam se tog dana. bio je juče. možda. slušao sam body electric. Oo stvarno nikada tvoj osmijeh neće saznati kako sam tada lijepo plesao. plesao sam u sebi i sa sobom i znao sam tada da će doći dan kada ćeš ovako sjediti preda mnom i da ću ti reći - This place is death with walls!
Pogledaj moju cigaru kako liježe an usne. ne želim plesati za tebe.
Povukoh se
....
sjedim mirno u hotelu. držim Beretu pored tastature.
samo jedna pomisao (uvijek može biti duga) - nacionalisti.
.........
Majka u bijelom mi pruža kašiku prepunu stršljenova. "treba da jedeš"
treba da ti jebem mater! idi u svoju kancelariju i slušaj bohemian rapsody dok ne crkneš! sjebo ti se šešir. A, priznaj da nijedan muškarac u životu nije bacio šešir zbog tebe?
znaš ono kad se ljuljaš na stolici? da? ee. pa nemoj nikada tako pratiti moje dane. ok? ok.
.....
sva tri kreveta su se tresla od Taibovog drkanja na poslednjem. nisam uspio da završim sudoku. pored mene je sjedio Milorad Luković. mali, žuti čovječuljak sa zaklopljenim očima od previše tableta i bolesnim smiješkom koji se ne pomjera. bio je tu negdje na ratištu i mumla o dodirnim tačkama. on je seksualni paćenik - jel se to tako kaže? kolike su bile šanse da budem silovan nisam mogao da ocijenim a ponudjen mi donji krevet, plazma, cigare, evrokrem itd,
Milorad je bio na nekim stepenicama i prolazila je djevojka kojoj se okačio oko struka i počeo govoriti: hoćeš li mi dati pičke?samo malo?da liznem a? djevojka je pozvala policiju i otresla ga ko slinu a njemu to nije bilo prvi put.
svjetla bi se pogasila. kreveti iznad mene su se ludački drmali od drkanja a ja sam samo mislio na svoju tada patrijarhalno preskupu guzicu.
................
paralizovan sam na recepciji. tu ima jedan stakleni portal znam da sam tu noćima sjedio prošle zime ili neke zime prije čekajući da ugledam taxi koji dolazi. volio sam gledati snijeg sjedeći na podu i čekati noć dok me razvlači u očekivanju.
sada je došao dečko koji radi tu kao konobar. kaže:znaš ovu stvar? i pusti mi na you tubu 'we are the serbs' od Ništa ali Logopedi. tekst je išao ovako:
We are the Serbs, We'll fuck your mothers, We'll fuck your sisters, We'll fuck your daughters, We'll fuck your dogs! We are the Serbs, We'll ruin your countries, We'll burn your cities, We'll bomb your lands, We'll kill you all! We are the Serbs, We'll rape your fathers, We'll rape your brothers, We'll rape your sons, We'll kill you all! We are the Serbs, We are the nazis, We are the reds, We are the monsters, We'll fuck your dogs!
We are the Serbs,
We are the nazis,
We are the reds,
We are the monsters,
We'll fuck your dogs!
i jeste tako. svi smo MI četničke kamiondžije i ima jedna lokalna seljačka zajebancija koja kaže da smo opušteni ko krava na Tamiću. eto tako nekako. volimo fatati žene za dupe masnim rukama i jebaćemo vam pse.
ali nebitno to.
ja fino pozovem tog mladog konobara i pustim mu nadrealiste. kažem mu da je 7 epizoda i istorijski i sociološki bitna. nek gleda malo i nek se ne smije i sve će biti u redu.
.............
Milorad je skočio sa svog kreveta noseći crvenu čokolino sveskicu i u tišini sobe počeo da mi čita šta je napisao čitajući neki tekst. išlo je ovako:
na sedmom Kronovom Crnom Nebu
jela kroz sedam zelenila probija
ćeliju i sedam strahova
oko sjevernjače
oko rešetke
stajaćice stoje
Uran ih Gleda
Visok Otac
Plosna Majka
Prvo Božanstvo
"Rješenje je Nebo i Zemlja."
bez sna
ćelija
sedam nivoa, sedam dubina
Kron je daleko Crnosunce
Gavran je žrtva najmanjeg sjaja
U ČAST! U ČAST!
gavran iz zida kaže:
Ti si suvi starac sa lošom jetrom
kao Kron, Crni Otac
Crnobog!
..................
hotel je imao tri zastave razmrljane na krovu. sjedio sam tu i gadjao opušcima auta koja prolaze ispod. slušao sam neku pjesmu koju sam izmislio i puštao je iznova i iznova da curi ulicom dok je gledam noću. nisam čuo korake da gnjave po gvozdenom krovu ali sam ih osjetio kako se spuštaju prstima, pa duboki prelaz (tu bog stavi svoje uho i čeka) a onda petama ka gore i ponovo na prste. znao sam ko je.
ispred mene je stajalo dugačko polje maksimalistički svjetle i žive trave visoke bar metar. tu se mogao kriti i sam djavo a da mu od travuljine stanete na ruku i ne shvativši to ali bi kad tad saznali za njegove otiske na sebi.
- Hajde. Smiješ li trčati sada do kraja ovim poljem? rekla mi je a ja sam pokušavao naći izgovore za shvatanje zašto želim to da uradim a ne smijem.
- Kakav si ti samoubica a bojiš se male trave?
Kakav sam ja samoubica a bojim se skočiti sa hotela zapitah se i spojih obrve dok sam se okretao sa strahom da ću vidjeti šta raste iz onih stopa koje sam čuo da smjelo po krovu gaze.
još niko nije došao da pokupi nijedan moj dio. Ništa nije stajalo iza.
.............
Majka je došla sa razdrobljenom bjelinom u čaši. pomilovala me je po kosi i rekla: Molim te nemoj da ideš tamo kuda pišeš.
samo sam se sklupčao u njenoj utrobi i ogrnuo, baš kao njenim tamnim džemperom, šakom lexiliuma.
..........
soba se odjednom raširila. Milorad i Taib su ostali sa svojim viljuškama i noževima i daskom na vc šolji zaraženom hepatitisom abcd (avioni). Lako sam shvatio da ću ovaj put biti jeban.
Ono što je prošlo izmedju ogromnih redova nesporazuma jeste to da sam i ja samo čovjek koji ej u jednom trenutku trebao biti voljen kada je sve propalo i da je to mundijalistička patetika ali jednostavna istina.
našao sam se u provinciji mladog sunca (to mjesto postoji samo zato što su mi izrasle oči)
ona na brdu navlači čizme i gledajući ga u daljini kaže sebi: pogledaj ga. on ne zna ništa bez tebe.
njegove oči su, čak i iz daljine, drvene skulpture povezane rdjavom žicom.
na vjenčanju koje se nije dogodilo jer su kočije propale u zemlju prije osam hiljada godina gledao sam ljude izdignute iznad situacije dok aplaudiraju i po tome sam cijeno kako se jebu jer sam ipak došao s kurcem u svatove.
gledao sam. bio sam skiper u čamcu. oni su igrali divljački. ustao sam i bacio svoje veslo. daleko. osam ljudi koji su sjedili u čamcu su me začudjeno gledali. onda sam počeo otimati njihova vesla. bacio sam jedno, drugo, treće...sve teže im je bilo oteti ih...počeli su da vrište...divljački naravno... čamac se zanio u stranu a oni su jadno stiskali svoja vesla. sjeo sam na ivicu i počeo da dodirujem vodu. Rekao sam da je vrijeme da me vode kući.
čuo sam priču o ženi koja spava otvorenih usta i radi predostrožnosti zaveže maramu da joj miš ne bi upao dok spava.
sve je izgledalo kao krema od supe...svuda, sretan vam ramazan i smijaću se ako mi neko stavi lakat u tanjir. živjeli mladenci!
- sa srećom!
- s kakvom srećom!? vidiš da sam sam!
Majka prijatelja A. boluje od multipla skleroze. Prijatelj A. ima samo jednu stvar iz prijeratnog perioda koju je njegova porodica nosila sa sobom svaki put kada bi se selila a to se dešavalo često. To je bila slika dječaka sa ribarskim štapom na ramenu. Slika koja je izgledala kao omot za jeftinu tursku bombonjeru. Prošle sedmice prijatelj A. je uzeo sliku i nosio je kroz cijelu Srbiju da bi je sedmi dan bacio u Dunav i gledao suvoparno kako je voda proždire.
to je tako očaravajuće i pokretno stanje koje me dovodi do ivice nečega izmedju iznurenosti i potpune uzbudjenosti. kreće se i nagoni. ako se pokušam oduprijeti saznajem potencijale čira na želucu a u suprotnom prepustivši se pronalazim raznojaka značenja koja samo privremeno služe. privremeno mi služe i bezvrijedno se odbacuju baš zbog već spomenute mobilnosti stanja prepunog zaključaka koji se transformišu u nešto sasvim novo iznova i iznova. čitavo vrijeme sam svjestan da je krov svega toga trenutno raspoloženje koje izgleda kao gimnastičar negdje na sredini takmičenja u višeboju. uzrok svega je prokleta hemofilija i oduvijek sam znao da se ne trebam baviti ovim sportom ali opet... izludjujuće povrede je moguće zaobići ali opet to stavljam u vreću jer znam šta mi nedostaje i znam koliko su široka polja mojih želja. Sve je to kao muzička lepetuška nikad izmišljena na Antigvi i Barbudi.
čitao sam razne novine u posljednje vrijeme. jedno im je zajedničko - crna hronika je hronično crnilo. tako obavezujuće i navalentno crnilo. tek ponegdje se uoči sasvim mali trag da je rat gora stvar od smrti. shvatio sam da kad su javne funkcije u pitanju - što je na poziciji veći konj to je lakše maznuti topa. kaže neki dan jedan političar: "sijeku uši a krpe zadnjicu.a samo dva uha. a ne mogu narasti." sve to se odnosilo na neko pretumbavanje budžeta pa ko nije stigao zakrpiti guzicu ima uši do sljedećeg mandata i regres tako da je i to dobro. jedan normalan čovjek kaže: "mnoge ljude su nacionalizmom zarazili - odraziti se sad treba!" pomislio sam na tako lijep duhovni odraz.
sjedio sam u šumi i iznad mene u krošnjama su satima bila dva jastreba koja sam posmatrao i ništa se nije čulo osim njih. tražio sam u Atlasu gdje se nalazi Bolivar a zatim sam pokušavao da pronadjem sve moguće podatke o tom kolumbijskom deparmanu. Napisao sam pjesmu 'say no Jarvi' i znojim se kao svinja. na kraju sam otišao do jednog spomenika. tu su sahranjene frau Maria i frau Otta Lackner - bolničarke iz prvog svjetskog rata. spomenik im je bio potpuno zarastao i pored je prolazila demokratska trula cesta napravljena pred prošle izbore. za to vrijeme neko je pjevao lets all make a bomb.
nemam neku genijalnu ideju
nemam riječi koje će spasiti svijet
nemam formulu za dobar tek
nemam vodu za vječan život
nemam dan koji će pobijediti bol
nemam spravu za masturbiranje
nemam haljinu ali volim biti bos
nemam pogled koji rješava
nemam dodir koji je lijek
nemam novac da kupim dobar osjećaj
nemam laž da prevarim sve
nemam sigurnost i ne mogu stvoriti snijeg
nemam mir za nemirne
i moja zemlja nema antiraketni štit
sve što me mrzi bojim se
godinama je stran period oko pola dva
utisak je da se ne može gore
utisak je da se ne može bolje
obje strane vremena su nas tumačile
i prije pola dva i poslije pola dva
mi smo samo htjeli svoj univerzum
bila je zima sa puno snijega čeko sam za travnik vezu stresla je snijeg sa nečega čekajući brod za brezu. zajebavam se. u travniku prave odvratne ćevape a breza i ne znam gdje ej. breza nije makondo uglavnom.
nova poetika traži godišnji izvještaj o samosažaljenju. neću im poslati ništa. sam se samosažaljevam ovih dana.
Eniml liberejšn front (ALF) je čudna organizacija. Uporedili su holokaust sa poklanim svinjama. Zovu ih teroristima.
predizborni slogan jedne stranke bio je 'država za čovjeka' - a taj čovjek ili je jadan ili je bakir hadžiomerović (ovaj beje vuke dagra)
baš u tom predizbornom periodu mali nikola je naučio da piše. Prvo što je napisao nije bilo ni Aa ni Be nego snsd.
23
nikolin život nije bio nimalo lak.
pitali su ga u prvom razredu:
nikola šta bi volio najviše na svijetu?
nikola je godinama znao tu rečenicu -
bicikl, ringišpil i bajonetu!
kada je imao trinaest godina čuo je erotsku priču o Veselinki Vazelinki i njegov život nikada više nije bio isti.
kada je imao petnaest desilo se ovo - prišla mu je djevojka i ubola ga trokrakim vilama;nešto uzviknu nikola;šta se buniš rogovi postoje da se nešto bode;da,ali su metalni!
gomila je pričala da je nikola propao zbog nje
poslije par godina napisao je priču o svom prijatelju koji je ušao u stan,ugledao pekinezera na podu, učinilo mu se da je pekinezer papuča i rekao je uzbudjeno:uuu jebote umalo ga ne nazuh!
priča nikada nije bila prihvaćena.
...
svi koji jedu su ludi
milan je lud,ja sam lud a ni vi niste nešto najbolje.
mašna boje puknutog čira - tako će mi se zvati roman koji nikada neću napisati
droga i igara i jebanja i masne hrane
bolje jaran u kurcu nego kurac u jaranu
jedan papa je bila žena i od tada papina stolica ima rupu tačno ispod jaja i kada ga inaugurišu svi kardinali prilaze papi i milke ga po otromboljenim jajima da se uvjere da je zaista muško
koje drvo raste najbrže na svijetu?
ne može se drogirati i voljeti
ne može se raspadom sredjivati stvar
ne može neurotičnost voditi situaciju
ne mogu šizofreni da razgovaraju
nema puteva za mrzitelje
nema vremena za razumijevanje
to se zove nepravda
imam televizor. On je dizajniran kao totalni fenomen i strašan je toliko da bi vam zubi cvokotali kad bi znali cijelu priču o njemu. Boli me kurac za televizor. Ionako umjesto čitavog spektra boja on ima samo pet nijansi zelene i crnu boju. Tako npr. sve što ej u boji ili bijelo na ekranu je zeleno sa manjim varijacijama. Sve mračno ostaje mračno. A zeleni fudbalski teren je sve osim zelen. Znači da skratim - slika mi je jebeno zelena. Moj djed kaže da je svo to zelenilo neka islamska propaganda - ja kažem da je tv marke REXONI i da su ga kinezi načisto sjebali i uvalili mu ovu propast - kaže on da mu je to i dalje sumnjivo - ja kažem da su nam kinezi jebali majku - on se pomiri sa činjenicama - ja ponavljam: nikada ne kupuj rexoni, nikada ne kupuj rexoni...
...
Baš u tom trenutku dešava se košmar. Žena, jednostavna žena, uzima sa stola slanik i hoda kroz dvorište tražeći puževe na koje će da istrese so. Kada pronadje nekog puža npr. narandžastog, smijući se istrese so na njegovu sluzavu kožu i puž bi odmah počinjao da se topi od hemijske reakcije koja mu je izjedala kožu. Nisam mogao da vjerujem u stvarnost košmara a sa druge strane najjače sam vjerovao da je to jedina trauma iz prethodnog života koju nisam zaboravio.
...
Imam ja i drugi televizor. Njegova priča nije ništa manje posebna. Obožavao sam ga. Kupili smo ga nekad prije rata. Imao je sve boje.
Poslije desetak godina jednostavno se ugasio i ništa. Ništa. Svejedno je ostao uključen u struju narednoe tri godine a onda se uznenada opet uključio. Radio bi tako do novog nestanka struje ili isključenja a onda opet tri godine odmora. Danas je bio taj dan. Upalio se. Požurio sam da se otarasim ove kineske prokletinje a onda zastao. bila us četiri utikača uključena u produžni kabal. desetak minuta sam tačno planirao kako da isključim rexoni a da pritom ne zajebem se i isključim ovaj drugi. Kada sam konačno bio siguran da će akcija uspjeti izvukao sam jedan kabal i moj stari televizor se isključio a rexoni je pobjednički zelenio. uhvatio sam se za glavu i sjeo. Valja sad čekati još tri godine.
...
O Kapetanu nikada nisam govorio. Ne zato što ta priča nikada nije bila spretna nego niko je nije mogao izgovoriti i svjestan doći do kraja. Zato ja ni sada neću mnogo reći o njemu. Prvo što mi je rekao kada smo se upoznali bilo je: Ja volim da plašim svoju majku! Zašto bi bilo ko radio tako nešto nisam bio siguran. Sljedeće čime me je iznenadio bila je priča kako je našao mrtvu crnu žabu sa žutim tačkama, kaže da je izgledala baš kao daždevnjak, i odnio je kući samo da bi majku prestravio. a pošto mu je to uspjelo odlučio se na sljedeći korak i svojoj majci gurnuo ledenu ruku iza vrata a jadna žena je vrištala iz sveg glasa. uslijedila je smrtna tišina. A Kapetan je ponovo počeo: "Vratio sam se iz kafane, bilo je možda 5 ujutru, provirio sam u bračnu sobu svojih roditelja, majka je spavala sama a otac je petu godinu bio pod zemljom, odlučio sam iz sve snage da se zatrčim i skočim na krevet, zaletio sam se i skočio, koliko je jak bio moj doskok toliko se dobra majka vinula u vazduh, zatim je napravila tri lucidna koraka i udarila u ogledalo, pala ej na guzicu i rekla: Joj zemljotres!"
Kapetan kaže da je vidio pjevca bez glave kako trči dvorištem tog jutra a ja Kapetana više nikad nisam vidio.
Prika podsjećaš me na malog šupka Juru s Kmana. Tako je i on uvik sra, em nećemo rješit em nećemo pit, Uvik neko sranje s njim, Uvik je bia sumnjiv. Bili smo jednom na Katalinka tražit pedere, čuli smo da su tamo. Ja, Vojnik s Bola, mali Tvrtko i njegov brat Majmun. Posli su došli Rikavela i Johnson. Prešli smo sve nigdi nikoga, Kad odjednom evo Jure. Koji kurac ti ovde radiš? Ka da i on traži pedere. Johnson mu je odma udria kilo šljiva ispod oka. Posli smo čuli da je u Španiji, da je kuva malog Njofru.
Drug Hapa je jedan izuzetno dobar dečko. Radi u elektrodistribuciji. Popisuje brojila i potrošnju struje.
Za prvi maj drug Hapa i drug X. su otišli na Zelengoru, pukli se raznoraznim tabletama, sišli s puta i izgubili se.
24 sata poslije drug X. je izašao na neki put ali druga Hape nije bilo. Razdvojili su se negdje u šumi i sada je drug X. sam do Sarajeva stopirao.
Stigavši u Sarajevo drug X. je obavijestio porodicu i policiju da je drug Hapa nestao.
Odmah je organizovana ekspedicija. Tako su njegovi vrli drugovi svi se pukli tabletama pa išli da traže druga Hapu.
Hapaaaa, oooooo. Haaapaaaa!!! - danima je odjekivalo Zelengorom. Od druga Hape nije bilo ni traga ni glasa. Ekspedicija je prošla i sito i rešeto ali Hape nije bilo.
Već trećeg dana potrage ljudi počeše šaputati da je druga Hapu ubio drug X. Hapina sestra je plakala na dnevniku i na drugim emisijama. Hapina majka je molila sve ljude dobre volje u Panorami grada. Otac se nije oglašavao.
Petog dana svi su već otpisali druga Hapu. Druga X. uhapsiše iako je zapomagao pred ljudima dobre volje da nije kriv. Ljudi dobre volje su bili zlovoljni.
Policajci iskusno konstatovaše da je najvjerovatnije drug X. kriv jer ga je on poslednji vidio. Nije Zelengora Yellowstone pa da se čovjek tek tako izgubi, ko da je u zemlju propao. Više detalja nisu mogli otkrivati jer je istraga u toku.
Ekspediciji je nestajalo tableta i volje za daljim traganjem a i vatrogasci su odustali. Mještani su ipak bili najuporniji.
Sedmog dana svi su govorili: Ja bih druga X. na smrtnu kaznu osudio! Neš ti meni... Ne bi on meni tako!
Medjutim baš toga dana ekspedicija spazi kako se dim diže iz šume svega dvjesta metara od puta na kojem se drug Hapa izgubio. Kada dodjoše na odredjeno mjesto nadjoše druga Hapu kako leži i čeka sa osmjehom da ga pronadju.
Odmah uslijedi radost, blicevi, novinari, mještani izvukoše do tada zaštekanu rakiju, dodjoše i vatrogasci da se provesele a onda strpaše druga Hapu u hitnu pomoć a oni ostaše da popiju malo i da prozobre koju.
Kako ste uspjeli da preživite toliko u divljini? - upita druga Hapu novinarka dok su ga izvlačili iz hitne a on isto onako ležeći kako su ga našli u šumi sa smijehom reče: Pa eto, ša znam, dobro je, jedno veče je došla mečka sa dva mečića i eto tako, odmah tu tri metra od mene, na potoku pili vodu, i eto, nije mi ništa.
Prošlo je od tog dogadjaja možda mjesec dana kada su neki drugovi na ulici sreli druga Sadeka.
- Evo sad sam bio kod druga Hape. Nosio mu neki daspi - reče Sadek.
- Pa kako je on sad? Jel dobro?
- Pa ono. Hapa ko Hapa. Našo se.
Ne pišem o politici inače. Apolitičan sam. Ali moram malo. Nerviram se.
Isto kao što je prije bilo sramota za porodicu poslati dijete da bude policajac ali su ipak masovno slali djecu, tako je danas sa onima koje šalju u politiku. Političar=lopov pa te sramota od sela cijelog al štaš mora neko i to biti. Kao što su prije one najveće tukane i tokmake i tutumrake slali u snage reda tako ih sada šalju u opštinske odbore i poslaničke klupe. A u našoj zemlji hvala bogu 8 entiteta, tricet skupština, dvjesta kantona, 312 nacionalnih vijeća, 706,3 agencije i 7890323 komisije. Evo nedavno su na dva univerziteta ukinuli učiteljski smjer. Zamislite vi na kojem smo mi stupnju obrazovanosti i intelektualne superiornosti kada smo proizveli 1800 učitelja i učiteljica i učiteljkica (mislim ja i na gej populaciju), 1500 je zaposleno a 300 je višak tako da nam bar u skorijoj budućnosti ne trebaju učiteljice.
Pa ni nakurčeni ameri nemaju 300 učiteljica viška. Priznajem, oni su sila a mi smo zemlja kojoj je himna: bogu dušu bog je neće. Toliko su superiorniji od nas u mnogim stvarima ali jebi ga nit šta uče svoju djecu, nit imaju kadra viška. Jeste da oni mogu na Mars, Mjesec, loma na Bahame, loma na Djevičanska ostrva a mi ako odemo do Makarske trebamo se sve nogama u guzicu udarati ali boli nas kurac imamo učiteljica viška. Zato imamo svako pravo da i dalje na sebe nacrtamo target i izazivamo njihove avione (sjećam se baš one godine kad nas je Nato bombardovao (drugi put) komšinica Mara je sva jaja za vaskrs ofarbala u plavo bijele pruge i na njima napisala target a zatim je pozvala svu djecu koja su igrala fudbal da jedu target jaja i da gledaju kao u bioskopu kako avioni bombarduju repetitor). Imamo pravo da seremo kako su glupi amerikanci zapravo, da radimo grafite - Kolumbo jebem te radoznala!, da im se pišamo na razvoj, NASU i demokratiju i da na kraju pjevamo onu od Miroslava Ilića: Ali metar moga sela Amerika cela! I sve to samo zahvaljujući ovom višku učiteljskog kadra i naravno prekrasnom potezu političke vrhuške koja je odlučila da ukine taj smjer. Tačno da nije bilo političara da nam stave do znanja koliko smo čitavom svijetu pobjegli u prosveti i obrazovanju moglo se desiti da nam Amerika odjednom objavi rat pod optužbom da im usporavamo progres i da ih zajebavamo zato što imamo 3000 više učitelja od njih. Zato još jednom hvala političarima što gledaju tako dugoročno i misle na nas te se trude da nas zaštite od eventualnog Nato bombardovanja.
A što se tiče referenduma. Mislim da prvo treba raspisati referendum o tome da li hoćemo ili nećemo da izadjemo na sljedeći referendum pa ako nećemo onda nećemo a ako hoćemo e tek onda nećemo. Iz inata!
trzam se
odgurujem mrtvog psa niz rijeku
zapinje
kamenje
nemam čamac
nemam obalu
lučim sekrete
nemam oči i ne trebaju
bauk
misliiti o svom rodjenju
mogu doći kineskinje
i kuckati po svojim zubima
štapićima za jelo
po ustima
po lijevom dlanu
Pepeljuga iz Černobilja
smrt, radost, svrha i sudbina
život
u toplom jeku
jedva skriven od ljudskog ključanja
zazubice na ulici
tako lijepi pokreti žena
volio bih da znam naslikati
ženu u žurbi
malo sagnututu tu
dok nazuva sa strane desnu cipelu
ili napisati susret
a zatim ga ispuniti poslije
taj susret
u recimo haustoru
potpuna tišina
samo jedne Istinske sekunde
i tijela se krive u pravcu duša
jedno se krivi lijevo
drugo se krivi desno
duše sa osmijehom postaju spirale
kao hromozomi
istinska ljepota
i poslije te Istinske sekunde neće mi trebati ništa
to je stvarnost
kao hromozomi
Avramova majka organski ne podnosi fudbal. Još od kad se udala ima traume. Jedna od prvih priča na koju je naišla u kući svoga supruga bila je o djedu koji je prilikom dolaska popa na proljeće da osvješta sjeme i plodnu godinu rekao tu famoznu rečenicu:"De pope bolan požuri malo! Igra mi Zvezda!" To je bilo nekada početkom šezdesetih i pop od tada više nije dolazio da svješta kuću i sjeme a zemlja je jednako nastavila da donosi plodove kao i dok je pop dolazio. Zemlja nije registrovala to što neki bradonja više nije mlatio po kući bosiljkom umočenim u svetu vodicu.
Avramov deda je navijao za Crvenu Zvezdu a njegov brat je radio na željeznici i logično navijao za Željezničar. Živjeli su i istoj kući i Avram ne zna mnogo detalja o njihovom rivalstvu. Zna samo da je čitav rat jedan Željin podmetač za guzicu bio bačen u dvorištu a u kući se gromoglasno navijalo za Zvezdu čak i za vrijeme sankcija. Da li je to sa podmetačem rezultat rivalstva ili potpuna slučajnost Avram ne zna.
Njegov prvi susret sa Zvezdom bio je 1990 kad su bili na pripremama na Igmanu. Avram se sjeća da su ljudi bukvalno sjedili na granama drveća i na krovovima brvnara ne bi li imali bolji pogled. Bila je to nevjerovatna godina. Zvezda je baš sa Igmana krenula i osvojila prvo Evropu a odmah potom i svijet. Avram je tada dobio svoj prvi šal i kačket Zvezde a poslije utakmice je danima jurcao po kući i najviše majci pio krv pjevajući: Puna tribine ludih navijača i baklje svetle ceo sever gori, bubnjevi tutnje i pesma se ori, jedite govna mi smo šampioni!!!! ALE ALEE, ALE ALEE, ALE ALEA LEA LE ALE ALEE...MI SMO ŠAMPIONI! I sve tako u beskraj.
Od tog dana Avramova majka navija za Partizan.
Rivalstvo izmedju Avrama i njegovog djeda naspram flegmatičnog Grobara tj. njegove majke je samo godinama raslo. Ove godine je kulminiralo.
U srijedu 06. aprila Crvena Zvezda je na Marakani čekala Partizan u polufinalu kupa. Prvu utakmicu je Partizan dobio sa 2:0. Danima su svi čekali revanš. Avram i djed su se čitav dan udobno pozicionirali ispred tva a majka je nervozno lupala šerpama i kašikama i drugim orudjem. Počela je utakmica. Uslijedili su djedovi čuveni komentari:
"Puu, sudija duševna bijedo!",
"Sad bih ja sudiju spuco šakom ko Šekluarac Tumabasa što je spuco pa makar više nikad ne igro fudbal!",
"Jooj Tošiću nikad ti meni više ne bi zaigro!",
"Jooj Kadu trkopišo jedna! Samo da mu se lopte otarasit! ",
"Dobar ovaj mali Vešić!", " Nije deda Vešić nego Vešović!", "Jebem li ga, dobar je!"
"Aaa šta mu Evandro uradi!!! Ostavi ga ko govno na prtini!
"Jebem li im majku grobarsku!
Utakmica se zahuktavala a majka je sve jače ribala sudje.
26. minuta i Mijailović!!!!! 1:0! GOOOOLLLL!!! Vrištao je deda a ni Avram se nije štedio. Sudje je odjednom utihulo.
- "Ma mijenjaj više Prosinečki vidiš li da ovaj Kadu ne može ništa!
- "Polako deda, 29. je minut."
38. minut. Borha prolazi po desnoj strani i ubacuje u peterac. Kaludjerović skače i zabija loptu u lijevi ugao. Majka je izgleda slomila čašu.
- GOOOOOLLLL! GOOOOLLL AVRAME!!! GOL MAJKU IM JEBEM! IZJEDNAČENO!
- LUDILO!!!! E sad polako do poluvremena! Uh jebote!
I konačno poluvrijeme. Uzdahne Avram duboko. Uzdahne deda duboko. Majka se ne čuje. Onda se Avram i deda razidjoše i svako na svoju stranu i na poluvremensko pišanje.
- E ajmo sad Jovo nanovo! Pa da vidimo, kom obojci, kom opanci. - reče deda.
- Samo polako.
Do pedeset pete minute se ništa značajnije nije dešavalo samo se uz pjesmu navijača rimovalo majkino ribanje tepsije željeznom žicom.
64. minuta. Ulazi Lazović umjesto Kadua. Prvi kontakt s loptom i šut sa trideset metara. Pravo pod prečku!
- GOOOOLLLLLL!!!!! GOL! GOL! GOL! GOOOL!! - derao se deda iz petnih žila.
- JOJ LAZOVIĆU LJUBIM TE U DUPE!!!! KAKVA GOLČINA!!!
Avramova majka je brisala ruke a zatim ljutito odvezala kecelju. Rekla je: Šta se derete ludjaci jedni!? Sram vas bilo! I tebe deda posebno. Osamdeset godina ti je a ponašaš se kao da ti je petnaest! Sram vas bilo!
Njih dvojica su nastavili gledati utakmicu a majka je negdje otišla. Bio je 86. minut a Zvezda ih je gazila. Odjednom sve se ugasi. Nestade struje. Avram izadje u hodnik i pogleda gore. Osigurači za struju bili su isključeni. Avram se vrati u dnevni boravak gdje je deda zadovoljno sjedio i gledao u ugašen televizor.
- Jel' nam to opet isključila osigurače? - upita deda.
- A jašta je. Šta će kad su loši!? Pičke grobarske! - reče Avram kroz smijeh koji nije mogao da se zaustavi.
Nato i američka administracija napali su Libiju na osnovu rezolucije savjeta bezbjednosti i istakli da im je jedini cilj zaštita civila i pružanje humanitarne pomoći, te uspostavljanje zabrane zone letenja u vazdušnom prostoru Libije (naravno i to u cilju zaštite civila).
Mislim da je sada pravi tenutak da Nato počne bombardovati pobunjenike ne bi li zaštitio civile koji podržavaju Gadafija. Ili nema civila koji podržavaju Gadafija?
A poslije kada odbrani Gadafijeve civile od pobunjenika Nato treba ponovo da bombarduje Gadafija i brani civile pobunjenika i sve tako u krug dok ne pobiju sve Libijce.
Na kraju nakon uništavanja civilizacije Libije, otimanja libijske nafte i nakon davanja stogodišnjih kredita Libijcima od evropske unije da bi se obnovila infrastruktura koju Nato upravo nemilosrdno uništava, mislim da podhitno Nato mora da se pozabavi beskrajno ogromnim problemom zaštite američkih civila od višedecenijskog ofiranja američke vojske i diplomatije all over the world. Ameriko, spremi se za bombardovanje u cilju zaštite civila. Sve je to za vaše dobro.
MADERFAKERSI
Šalju momke jake s nuklearnim ganom Da tamane divljake tamo po Iraku Na trusnome Balkanu na dalekom Uralu Gdje god se preko bare naziru neke pare Oni kikaju esove maderfakersima
Celuloidne trake vole takve junake I njihov eksplenejšn za evri situejšn " It's them or us" kažu dok žvaču žvake So let's kill the whole fuckin' nation Oni kikaju esove maderfakersima Oni siju lijesove iz plavih visina
S očiju brišu mulj da bolje vide Širok i sjajan put u katodni svijet Brze hrane za usta i glave Gdje svaki psihopat ima strani akcenat
Oni kikaju esove maderfakersima Oni siju lijesove iz plavih visina Pružaju ruku da izvuku iz blata Zvijeri što se tuku iz nekog inata
